Jedan ponedjeljak na jezeru

U prirodi se dogodi nešto posebno. Tijelo se opušta, misli se jasnije čuju, a možda se baš zato i prorijede. Smanjuje se potreba za impulsivnim akcijama. Jednostavno se – čujemo.

Na jedan običan ponedjeljak dečko i ja spakirali smo sve što nam je trebalo za boravak u prirodi i zaputili se prema obližnjem jezeru. Vožnja je trajala svega 30 minuta i podsjetila me koliko takvi izleti mogu biti jednostavni. Nema gužvi ni kolona na cesti, brzo spakiramo sve što nam treba i u tom jednom danu, ili čak samo nekoliko sati, opustimo se i napunimo baterije za ostatak tjedna.

Puno je jednostavnije isplanirati izlet u neki grad u Hrvatskoj koji još nismo posjetili, prošetati njegovim ulicama i popiti kavu na glavnom trgu ili uzeti dekicu, malo hrane i knjigu pa se odvesti u obližnji park, nego izgubiti živce i mir planirajući put na Maldive, a i sami znamo da se to na kraju vjerojatno neće dogoditi.

Naš prvi izbor za opuštanje nakon napornog tjedna najčešće je mjesto okruženo drvećem, šumom, livadama, vodom i raznim biljkama i životinjama. Uživamo u razgovorima i jednostavnoj hrani, a friško skuhana crna kava tamo ima potpuno drugačiji okus.

Knjiga se čita rečenicu po rečenicu jer se u svakoj od njih nalazi dovoljno znanja o kojem mogu satima razmišljati. Tjelovježba se na takav dan ni ne planira posebno jer te samo tijelo vodi u šetnju, trčanje oko jezera ili neko lagano istezanje na dekici.

Uživanje u hobiju ispuni većinu vremena jer na takve dane, uz tijelo, odmara i duša.

Moja duša je taj dan definitivno uživala, ali bit ću iskrena – tijelo mi je kasnije pokazalo da smo za ovakav izlet ipak odabrali prevrući dan, pa sam tu noć provela s temperaturom. Iako smo cijelo vrijeme bili u hladu i nismo bili izloženi direktnom suncu, i u tom je hladu bilo jednostavno prevruće.

A kako dečko nije imao sreće s ribama, nagovorio me da ostanemo još malo, čisto da vidimo hoće li se ipak pojaviti. Meni je to “još malo” ipak bilo malo predugo.

Pošto čita svaki moj blog, moram naglasiti da ni ostali ribiči tog dana nisu imali više sreće.😉

Možda taj dan nije bio savršen. Bilo je prevruće, ribe nisu grizle, a ja sam navečer završila s temperaturom. Ali svejedno bih ga ponovno izabrala. Podsjetio me da odmor ne mora biti skup ni spektakularan. Ponekad je dovoljno stati, udahnuti i dopustiti prirodi da odradi svoje.

Otvorila sam komentare, pa mi slobodno napišite gdje se vi najviše volite opuštati u slobodno vrijeme i koje jezero ili grad u vašoj okolici moram sljedeći posjetiti.

Čuvajte se ovih vrućina i uživajte u ledenim kavama i lubenicama dok ih još ima.🍉

Budite dobro,

S ljubavlju,

Katarina