Poklon koji se ne može kupiti

Jučer je moj tata slavio rođendan. Kao i za svaki rođendan mojih najmilijih, znala sam da mu želim nešto sama izraditi. Nisam se unaprijed pripremila kao za Božić, kada je od mene dobio ručno pletene vunene čarape, pa ništa pleteno nije dolazilo u obzir. Sljedeća ideja bila je ručno oslikana čestitka, pa sam krenula na Pinterest u potrazi za inspiracijom. Inače, ta potraga kod mene zna potrajati jako dugo, ali ovaj put sam vrlo brzo naišla na najsavršeniju čestitku za tatu.

Na ilustraciji je bila mala djevojčica koja trči tati u zagrljaj. Iako sam danas već malo veća djevojčica, činilo mi se da ima smisla pokloniti mu baš tako nešto. Naime, nekoliko godina zaredom nisam bila s tatom na njegov rođendan, pa mi se ideja o laganom povratku u one prošle dane činila savršenom. U dane kada je bezbrižan zagrljaj značio više od riječi „volim te".

Oduvijek sam sama izrađivala poklone za obitelj i prijatelje. Međutim, kada sam bila mlađa, teško sam se odupirala osjećaju da je izrađivanje poklona besmisleno, pogotovo zato što se gotovo sve može kupiti, a nitko u mojoj okolini nije izrađivao poklone. Skupi poklon ili novac bili su poželjniji i potpuno u skladu s društvenim normama. Zašto trošiti svoje vrijeme kada mogu kupiti novi, moderni poklon koji će slavljenika možda oduševiti više od nesavršenog ručno izrađenog poklona?

I zato sam jedno vrijeme odustala.

Ali želja da poklonim dio sebe ipak je bila jača. Danas se više ne pitam ima li ručno izrađen poklon smisla. Naravno, uvijek razmišljam o osobi kojoj je poklon namijenjen i njezinim interesima. Primjerice, ručno izrađenu vazu neću pokloniti nekome za koga znam da nikada nema svježe cvijeće na stolu. Ali upravo je u tome ljepota kreativnosti. Uvijek postoji ideja koja može nekoga iskreno razveseliti. Moja je čestitka razveselila mog tatu. Rasplakala ga je i, vjerujem, vratila u neke lijepe trenutke za koje oboje znamo da ih više nikada nećemo proživjeti na isti način.

I upravo se u tome krije glavna poanta personaliziranih poklona. Danas smo sve svjesniji da je vrijeme jedino što ne možemo kupiti. Upravo zato ručno izrađeni pokloni imaju dodatnu notu posebnosti. U sebi nose trud, pažnju i dragocjeno vrijeme koje je netko odvojio baš za nas. Ono što mi je najljepše tijekom samog procesa izrade jest činjenica da netko pritom misli na nas i na sve zajedničke trenutke koje smo zajedno proživjeli. Osobno znam da možda neću zapamtiti svaki poklon koji sam dobila, ali uvijek ću pamtiti osjećaj koji sam imala u trenutku kada mi je netko pokazao da je odvojio svoje vrijeme upravo za mene.

Možda vas ovaj tekst potakne da za sljedeći rođendan uz kupljeni poklon napišete nekoliko iskrenih riječi, izradite čestitku ili odvojite sat vremena za nešto što će nekome pokazati koliko vam je stalo.

Vjerujem da upravo takvi trenuci ostaju s nama mnogo dulje od samih poklona.

Za vas koji ste sretni da imate tatu u svom životu i svidjela vam se čestitka, evo link za tutorial: DIY čestitka

Budite kreativni i budite dobro.

S ljubavlju,

Katarina