Zajedno do promjene koju želimo vidjeti u svijetu
Bit ću iskrena. Ovu sam rečenicu prvi put čula davno i danas sam sigurna da u tom trenutku, kada sam je prvi put čula, na mene nije ostavila značajan dojam. No, isto tako mogu potvrditi da je već tada izazvala neki suptilan osjećaj koji se negdje potisnuo i zaboravio. Tada moja glava, kada sam bila još mlađa nego danas, nije mogla tu rečenicu protumačiti. Ali ostala je sa mnom, tu negdje u mom tijelu.
I evo tog suptilnog osjećaja koji je izronio i danas se pretvorio u vatru koju više ne mogu ignorirati. U jednoj knjizi koju sam nedavno pročitala pronašla sam rečenicu koja je glasila nešto kao: "Postoje informacije koje ćemo pročitati, ali će nam služiti kada za njih dođe vrijeme u našem životu." Oh, vjerujem da sam tu rečenicu baš onako pjesnički promijenila, ali poanta je ista. Kroz život skupljamo informacije koje smo vidjeli, čuli, pročitali. I sami znamo da nakon pročitane knjige od 200 stranica ponekad samo jedna ideja koja nam se nametnula može značiti puno ako je pretvorimo u inspiraciju za nove akcije. A na kraju knjige znam da nisam zapamtila svih ostalih 190 stranica. Možda će doći vrijeme kada će se baš one uklopiti u neku veću sliku, u neku novu ideju koja će otvoriti nova vrata.
A tako je i ovaj citat Mahatme Gandhija dugo čekao u mojoj mentalnoj knjižnici informacija. Pa se sada odlučio pokazati i pokazati mi moj novi put.
Neću više puno o sebi. Doći će vrijeme i za to. Ovdje sam kako ta rečenica koju ste vidjeli u opisu mog profila kod vas ne bi prošla nezapaženo, kao što se to dogodilo u mom slučaju prije mnogo godina. Nadam se da ste je uspjeli uočiti. Ako niste, slobodno se vratite na to mjesto i pročitajte je u miru, prije nego što ja podijelim s vama svoje viđenje ove rečenice koju nikako ne bih voljela da shvatite kao još jedan klišej. Znam da život ima svoj put za sve nas, ali ova je rečenica toliko univerzalna da je u svom načinu života možemo primijeniti baš svi — i to odmah. Ne znam zašto, ali često nam nedostaje motivacije za promjenu i odgađamo je uz već poznate, dosadne izgovore. Ako još uvijek čitaš, postoji mogućnost da ovaj tekst probudi motivaciju unutar tebe koju već dugo očekuješ.
Pa ajmo napraviti malu analizu.
Iako se ova rečenica sastoji od riječi "promjena", ona sama ne poziva na dramatičnu promjenu. Ova nas rečenica poziva da pogledamo onaj dobronamjerni, empatični i mirni dio sebe. Mi ljudi naučeni smo stavljati fokus na negativno. Usudila bih se reći, na ono što nam ne služi. I tu dolazimo do jednog pitanja koje može zapaliti jednu iskru u vama, nadam se. Što bi se dogodilo kada bismo svijet prvo promatrali kroz ono što želimo njegovati, umjesto samo kroz ono što želimo popraviti? U nama i našim svakodnevnim akcijama već ima puno onoga na što možemo biti ponosni. Svejedno je li to način na koji kupujemo, recikliramo, popravljamo staro ili način na koji se odnosimo prema našoj okolini. Bitno je da postanemo toga svjesni. A kada pronađemo taj dio sebe na koji smo ponosni, možemo ga podijeliti s drugima. Što je češće moguće. Svaki dan, ali ne u svakom trenutku. Moramo biti realni. To bi bio samo još jedan dodatan pritisak koji ne donosi ništa ni nama ni svijetu. Naravno, u slučaju da u tom trenutku razgovora sa sobom uočimo da tu ima mjesta za promjenu, ona je više nego dobrodošla. Sitne promjene mogu nas vratiti na naš pravi put i pripremiti nas da sagledamo drugi dio ove rečenice, koji me asocira na pogled u svijet.
Nasuprot ovom prvom dijelu, koji od nas traži da pogledamo u sebe, ovdje bih ja potražila inspiraciju vani. Tamo gdje te srce odvede. Sigurno već u ovom trenutku imaš sliku svijeta koji bi bio po tvojoj mjeri. Postoji velika mogućnost da on izgleda baš onako kao da si stavila one famozne ružičaste naočale za koje svi govore da ih moramo skinuti čim krenemo u školu. Ja sam ih skinula, pa bih ih sad ponovno rado vratila. A možeš i ti sa mnom.
I tu kreće promjena.
Ali već znam što mislite. Sad već čujem onaj roditeljski glas koji nas je pripremio na svijet kakav on jest. Ovisno o tome kakve ste roditelje imali, svijet s kojim su vas upoznali može biti drugačiji. Ali vjerujem da su tu opisi poput: okrutan, opasan, sebičan, zahtjevan, netolerantan, nesiguran. I ovdje se nećemo pretvarati da je ovaj svijet bajka. Ovaj naš svijet ipak je podijeljen na dobro i zlo, na lijepo i ružno, na sretno i tužno. Ono što me roditelji nisu naučili, naravno jer ni njih tome nitko nije naučio, jest da ja svojim fokusom biram svoju realnost.
Zato ja odabirem uživati u ovom žutom, a svojim akcijama pokušavam promijeniti sivo, pa makar za nijansu. I na taj način zajedno činimo da sive bude sve manje. A vama želim da odaberete svoje boje i fokusirate se na njih. Jer možda upravo tada počinje promjena kojoj se svi nadamo.
Budite dobro i budite dobri🤍
S ljubavlju,
Katarina